Hvala Hillary i Rusima
Ili, možda je bolje – hvala Trumpu i Putinu?! Bilo kako bilo, meni će ovaj 14. februar proteći u ispoljavanju ljubavi bez ograničenja.
Za zaljubljenost je, ako niste znali, najvažniji novčanik, pa tek onda srce. Jest da herc igra u početku, ali kako godine idu ritam srca zamijenjuje debljina takulara. Dragu damu tako više griju i pale novi pokloni, nego stari, sve hladniji poljupci. U kojima se obostrano glumi ponovno paljenje već odavno prigušenih vatri strasti...
Naravno, nadam se da i gospon Bill Clinton neće biti ljubomoran što 14. veljače, u mjesecu kada su mačke najaktivnije, pominjem njegovu Hillary. Ne mora da se brine, neće biti susreta u Ovalnom uredu Bijele kuće, kao nekada sa nekim stažisticama, niti ćemo se ikada naći u blizini. Ipak, moram mu priznati da je njegova Hillary ponovo rasplamsala moje ljubavne ugarke .
A, zašto pominjem Putina? Kažu da su njegovi nešto poduzimali da gospon milijarder kao paun lebdi hodnicima najpoznatijeg političkog zdanja Washingtona i svijeta. Praćen sitnim, manekenskim koracima lijepe dame iz našeg ponosnog regiona što je sada na novoj modnoj pisti american dreama..
Elem, da drugovi iz Moskve nisu to činili, za što ih je Hillary i njena ekipa optuživala, ja nikada ne bi trljao ruke od ljubavnog zanosa koje donosi moguće brojanje šuštavih eurčića.
Da bih u tome uspio, potrebno je da što bogatije nacifram svoj CV. Ima da krenem od Osnovne škole Slaviša Vajner Čiča, na sarajevskom Marijin Dvoru, pa sve do kućnih savjeta, omladinskih i partijskih organizacija, te mjesnih zajednica. Te opštinskog i sreskog nivoa. A, mogao bih dodati i republičku razinu kao što je bio Savez izviđača Bosne i Hercegovine.
Nadam se da društveno-politički sustav u kojem sam rastao i razvijao se u svjesnog omladinca i sadašnjeg penzionera, neće biti prepreka u ocjenama nadležne komisije iz jednog sistema koji i danas našu Partiju i Druga Tita ocjenjuje diktatorskim, nedemokratskim režimom.
Dok oni budu proučavali moju bogatu biografiju, u kojoj sam, gotovo, 25 puta bio predsjednik raznih izbornih komisija, ja ću, bome, uporno vježbati sa raznim većim ili manjim papirima. Potrebno mi je da postignem brzinu onih poker majstora, što šaraju špilovima karata. Ima listovi hartije da mi kao munje prolaze kroz šake, prste. Što bi se reklo 100 na sat!
Znam, pitate se kakvi papiri u ovo uzavrelo digitalno doba? Kakav je to povratak u kameni predkompjuterski vakat?!
E, za ovaj tehnološki sunovrat u nerazvijenu virtualnu prošlost zahvaljujem gospođi Hillary i drugovima Rusima. Da se nije zakuhalo oko onih, mogućih, hakerskih uticaja na rezultate izbora za tekućeg američkog predsjednika, ovima ovdje kod mene, u Niskoj zemlji, nikada ne bi palo na pamet da preskupu sofisticiranu glasačku opremu, na kojoj si pritiskom na određenu puljku isupnjavao svoju građansku dužnost, pošalju u staro gvožđe ili magacine. Tehnika koja je koštala nekoliko stotina miliona eura pokazala se manje sigurnom od obične olovke i listića na kojim se, kao u 19 vijeku, ponovo staromodno moraju praviti kružići ili križići oko imena kojima poklanjate glas.
Sredinom narednog mjeseca u NL započinje prvi krug izbora od kojeg strijepi Evropska unija. Ako u NL pobijedi Geert Wilders i njegov pokret u kojem se islam naziva gorim od nacizma, onda slijedi i opasnost iz Francuske. Eventualni uspjeh Marie Le Pen može donijeti preopasnu pukotinu u sazvježđu od 28 zlatnih zvjezdica Starog kontinenta.
Dakle u Den Haagu strahuju da bi se ponovo neki hakeri mogli umiješati u kompjutersko glasanje i nelegalno pomoći, kako Hillary i njen štab tvrde, u izboru pobjednika. U izbornim jedinicama ne samo da neće biti interneta, nego ni kompjutera koji nisu na mreži. Stručnjaci tvrde da svaki uključeni lap top ili PC proizvode magnetne talase koje digitalni maheri lako mogu loviti i dešifrirati. Zato, nema tehnike i tačka. Hvataj se plajvaza i ćitaba!
Lako je reći, ali kako to organizovati. U najvažnijim izborima Evrope na posebnim mukama su oni koji sve to moraju sprovesti u djelo. U gotovo 900 općina Kraljevine Holandije se već hvataju za glavu. Kako obezbjediti na hiljade brojača izbornih listića. Miliona ispisanih papira, koji se moraju krajnje pažljivo, policijsko-detektivskim metodama razvrstati i donijeti stvarnu sliku želje glasačkog tijela?
U tom prebrojavanju vidim svoju priliku. Prije nekoliko godina, dok su još bili oni famozni kompjuteri i kada si stiskao gumb pored imena svog kandidata, jedan moj jaran za dan posla zaradio je nekoliko stoja eura. Sada bi to trebalo biti više. Jer, valja noćima i danima preborojavati. Dok su se ranije izborni rezultati znali u roku od nekoliko sati, ovog puta će tabirenje papirića trajati i nekoliko dana. I, još ako bude ponovnih prebrojavanja, kao kod nas u BiH, uh biće posla.
Eto, zato ja ovog 14. februara ne gledam na ljubavne otkucaje mog novčanika. Ma, kupiću neki dobar poklon pa šta košta. Sve će to neka izborna komisija poslije pozlatiti.
A, šta ako ne upali moj CV? Ako budu rekli, ma stipu ovoga iz zemlje iza nekadašnje željezne zavjese, još će nam mućkati s glasovima za neke holandske komunjare. Naravno, znamo mi da se i s papirima to lako može, ali eto, valjda me neće to strefiti.
Ako bude najgore nikada se više neću sjetiti Dana zaljubljenih, pa neka se dama pored mene ljuti koliko hoće.
Jer srce je srce, a buđelar buđelar.
Pavle PAVLOVIĆ
|
| 2017-02-13 |
|
Komentari na price
-
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
