FERAGOSTO
LIMBO
Otkud sam se mog'o nadat' da ću opet mljetovat'?
Tog ljeta ratne '95 godine jedva umakoh od poziva u rat koji su mi spremile hrvacke vlasti.
Sigurno su računali da će me skupa sa ostalim bosančerosima koje su pohvatali u UNPA zoni, oblasti pod "zaštitom UN", naoružat' i poslat' da se sa ostalim bosančerosima nastavim rokat' za račun neke od novopriznatih država. Koje imaju stare i meni već dobro poznate sponzore. Zar to sve skupa nije protiv "ženevske konvencije", zakona ratovanja i uopšte kurvanjski nemoralno?
Ma, ko te pita, brale?
Moja Sida, Marijana i Luka su u Berlinu pa i ja žurim da im se pridružim skupa sa buljucima bosančeroskih izbjeglica.
Moj cilj je novokomponovani patriotizam: "Bosno moja u srcu te nosim, evo mene u Berlinu prosim!"
Eee, ne može!
Kažu njemački graničari da putujem sa hrvatskom putovnicom a u Berlinu sam prijavljen sa bosanskim, to jest starim YU pasošem.
Kažu oni da mi je naredna tri mjeseca zabranjen ulazak u novu njemačku državu.
Udariće mi onaj poseban muhur koji će me označit' kao "Zurückgewiesen" oliti vraćen.
Mrš, mrš!
Dakle, to je "na terenu", raspored uloga za male narode!
Pokunjen, vraćam se prema jugu u nekom izdrndanom kombiju, skupa sa još pet-šest luzera koji su skoro dokučili mirnodopsku zonu.
Sviće neka maglovita majska zora. Silazim u Mariboru.
Kroz razlistane i rascvjetane, svježe umivene avenije, nalazim Regentovu ulicu i tetu Maru.
Uz kaficu joj ispričam koja muka me muči i da moram čekat' tri mjeseca dok mi istekne zabrana ulaska u Njemačku, a onda trk ženi i djeci u Berlin. Drugih planova nemam.
Njen mlađi sin i njegova ljubavnica Ramona drže na Pohorju neku sumnjivu piceriju gdje bih mogao radit' za to vrijeme.
Hoću, naravno. Sutra posjetim lokal.
Podpekre su u stvari selo pod Pohorjem. Tu je prije par godina započeo rat protiv JNA.
Vatrogasci oliti "gasilci" i jedinice Općenarodne odbrane Limbuš - Podpekre nisu dali da im JNA oficiri silom otmu njihovo naoružanje.
Pa su se potuklil sa velikom oružanom silom u rasulu. Fukjeni Pohorci!
Dogovorim sa Romanom da radim na šanku i u kuhinji.
Uglavnom, otvaranje i prodaja flaširanih pića, miješanje kole i Laškog piva u "dizel" u sitne sate i oštrenje noževa za picu kad eksplozivni Pohorci previše zagriju atmosferu. Ipak sam ja fukjeni Bosanac!
Njegov odnos sa Ramonom nije mi skroz jasan.
Služavka ili vjerenica?
Ona izgleda hoće da me u tom trokutu iskoristi za poboljšanje svog položaja.
Nemam vremena bavit' se još i tom dilemom, pokraj svojih jadâ...
Ipak, mislim da malo normalne ljudske topline u tom njihovom odnosu ne bi bilo suvišno.
Malo bosanske ljudske topline prebacujem u njenu postelju. Ona stalno hoće još.
PROFUMO DI MELITA
Guslam ja tako svoje neplanirane Limbuške dane, upoznajem Pohorje i fukjene Pohorce, darujem krv, okrenem janje za rođendan, učim surfanje na Dravi...kad, jedan dan, pred picerijom se zaustavlja crni, sportski SAAB. Milano.
- Boris, brate, otkud ti?
Pa čuo sam šta sve ima i tako...idemo na otok, a Toni? Šta ćeš u ovom selu?
Dragi Boris Nava, nećak Paula, filozofa i vagabunda, legende i Pikalovog "gondolijera" iz Solina.
- Zaglavio, druže. Pravi "limbo".
Borisu je sve jasno, pa to je gradski fakin.
Još par dana vrtimo se po Limbušu.
Boris u čudu gleda kako se Ramona, kao kakva spretna indijanka, preko krova pentra u našu sobu u potkrovlju, osluškujući prati li je "ljubosumni" dečko.
Aaa, sad se u Romanu budi ljubomora.
Kasno je za tu predstavu.
Fijuuu! Odlazimo na turbo krilima.
"Baby, baby, baby, I'm gonna leave you!", kažu Zeppelini sa Borisovog sterea.
Tara-ta-ta-taraaa, tara-ta-ta-taraaa...
Nije mi baš svejedno dok prelazimo granicu.
Muškarac iz te UNPA-zone mora imat' potvrdu od lokalni vojnih vlasti kad putuje preko grane...
Ma vidi samo kako Talijan kulira.
Njemu je feragosto i basta! Baš ga briga što Mađarska nema izlaz na more!
Ma ja sam stvarno previše isprepadan sa ratnom politikom "lijepe naše".
Opusti se, jarane. Pićimo magistralom i približavamo se Pelješcu.
SAAB guta okuke a sa zvučnika praše Zeppelini. Ku'š bolje?
A-a-aaaa-a!
Već u Sobri, zapahne me poznati i neodoljivi miris Melite.
Predveče, nakon obilaska malog i velikog otočkog jezera, lagano fermajemo makinu u Solinama.
Paulo je već tu. Anđa iz kužine doziva djecu.
Pikalo čisti mrežu, hrani mačke i beštima ispod brka. Fjaka k'o i vazda.
U ribara mokre gaće...a za večeru Anđa iznosi veliku zdjelu pašte, srednju krompira i raštike pod uljem i skromnu šerpicu sa prstacima.
- Ma, znam da se ne smiju tuć', ma sam jutros vodio Marija da bi mu ukaz'o dobre poste sa prstacima i pokaz'o kako se lagano tuče kamen.
A on kasnije nije znao fermat'.
- A ti si, Ivo, opet u prekršaju! Ccc...
- Ma mu nisam tija kvarit' gušt. Uostalom, niste mi vas dvojica gosti svaki dan. Ekola, Boga mu poljubim!
Stvarno, koji je to vjetar nas donio? Dravski prevrtljivac? Ratni smutljivac?
Nije važno, sad smo tu i basta. Kao Pohorski bataljon u prolazu.
Prihvatimo se mi argumenata u zdjelama i šerpi sa bijelim tačkama na crvenom poklopcu.
Kraljevski se počastimo, Bogu hvala.
Usput, nabrojim za trpezom troje Talijana i troje Hrvata. Anđa je iz Kotor-Varoši ispod Grmeča a ja iz Zavidovića ispod Kleka.
Bosančerosi!
- A, gdje si ti, Ivo, naš'o sebi Bosanku?
- Zajedno smo išli u ugostiteljsku školu u Opatiji. Ka i svi drugi mulci, znao sam da nediljom dobre cure idu u crkvu. Dođem sam, popnem se na kor i čekam. Kad, eto ti Anđe. Ja san ti već bija zagrijan za nju. Ma, kršna Bosanka. Sjedili smo tako na koru još pola ure posli mise. Jedva su nas izbacili ozgor'.
Ivo se obješenjački smješka ispod brka.
Vidi se da su obojica njihovih mulaca djeca ljubavi.
SANITET
Duže odspavamo. Smirujem već drugu čontru kafe kad se Boris izvlači iz postelje.
Ma, neka ga, njemu je svakako feragosto, mada je tek juli. Moja jedina zadaća biće da odlučim na kojem guzu ću ispit' ovu kafu i ćumurat' sa Borisom do marende.
Ne lezi vraže!
Prema poratu lagano brkljači barka potpuno nakrcana makijom urezanom za koze. Barka pristaje.
Jedva je privezuje stara cura, Marijina Líze.
Ne koristi lijevu ruku koja je sva krvava.
Pomognem Lizi do sobe i naredim joj da legne. Sva je blijeda. Nađem kod matere neki prašak i pospem ranu. Podvežem, previjem i imobiliziram maramom oko vrata.
Ona mi usput ispriča:
Odvezla se preko radi redovnog urezivanja makije za koze. Pred kraj, kosijer oliti srp nekako joj se nezgodno otme kontroli i fijuuu, zamalo promaši glavnu venu na lijevoj ruci.
- A nigdje nikog da bilo što pridrži. Kuku! Vrag odnija i koze!
- Odmori, Lize. Pa ćemo te odvest' do ambulante u Babino Polje...
- A imate li benzina?
- Ne brini, ima Boris. A tražićemo i od Nacionalnog Parka, biće valjda nešto.
Nabrzim Borisa, dovedemo Lizu, posjednemo je otraga u SAABa i furamo.
Zaustavimo se kod direkcije Nacionalnog Parka. Oni nam mogu dat' dvadeset litara, samo to je u kanisteru.
Stavim ga na podzid, ubacim u njega tanko gumeno crijevo, tako da mogu pretankat gorivo u SAABov rezervoar i počnem navlačenje.
Uh, evo ga ide. Još malo...pfuj, jes' mu gadan 98-oktanski okus!
Na putu do ambulante merakam po ustima okus benzina.
Nema žvake ni bombona. Pa sam si nateg'o, zar ne?
Već smo kod doktorice Magde.
Ona pregleda podlakticu, sestra udari par štepova, previje i naruči za pregled iza nedjelje. Doktorica nas pohvali za prvu pomoć. Sanitet je položio!
Čini mi se da smo do Solina stigli još brže nego ovamo.
Okus benzina mi je još u ustima.
Pa ko bi se još odupr'o teta Marijinim i Lizinim pozivima na bićerin domaće travarice.
- Ajde, sjednite. Napijte se!
Srdačna je draga teta Marija.
Ona i ne konta kakva značenja kod nas obično imaju ovakvi pozivi koji su ovdje u suštini pozivi da se utoli žeđ.
A meni ovaj visokooktanski proizvod ispire i razblažuje okus benzina.
I tako, jedna za drugom...
Dok slušam Marijino zahvaljivanje Bogu da smo se našli pri ruci, onakav, prije marende napijen raznim visokooktanskim gorivima, mudro dobacujem Borisu kako je ispalo baš dobro da smo se našli tu i pomogli Lizi...
Na svojoj visokooktanskoj mješavini jezikā, Boris mi lagano sve objasni:
- Ma, daiii, Toooni! Mi bili smo tu samo 'naaako. A da ne, bilo bi...kako kaže, neko drugi. I šta sad, Majka Božija, a?
- Ma, bravo, Borise! Sve si u pravu.
MML, 21.12.2016
Komentari na price
-
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
