k'o prica, a nije, a i jeste...
Elem, kada smo dosli u ovu svetu zemlju, nismo znali ni beknuti.
Mislim, hebrejski, ili sluzbeno-ivrit.
Iza nas, sve nase, opljackano, popaljeno, i onda moje minirano.
Ali nismo jedini /Galja i ja/, pa to nije, nista novo za pricu.
Da preskocim, te ratne dane.
Jos amo da kazem nesto, o nostalgiji, koja se" pojavljuje" i razglaba na drugim blogovima.
Kazu, da je to vrsta bolesti. Onako u glavi.
Odmah da kazem, da sam JE prebolovao u rajvoSa. I, izljecio se. U rajvoSa.
Hej, zapamtite ovo, u rajvoSa sam otkacio nostalgiju.
Nemam vise uopste osjecaj, za necim sto je nepovratno.
Pa, ne postoji "masina" za vremeplov,
da nas vrati u "ono doba".
Ostaju samo sjecanja na jedan period
naseg bitisanja.
A, to za mene nije,nostalgija.
hajde, mozda nastavim....
Komentari na price
-
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
