Racionalizacija
S dragim ljudima razmjenjujem ugodne misli, s nedragim- po mogućnosti ništa.
Misli koje pokušavam dovesti u red, one što se ganjaju i proganjaju, ostavljam za samu sebe, i razvrstavam, preslažem i ponovo ih slažem u savršeni poredak i sazvučje.
U ovom mehanizmu odbrane, ko koga prevari, ubijedi ili odglumi- sasvim je svejedno, bitno je da se uzvitlane ili tišteće misli ne motaju po mojoj glavi i da mi dozvole prostor za produktivne kombinacije.
Tok
Posjednem sebe za sto, a ono drugo ja prekoputa, sučelice.
Pružim na sto jedan adut- s druge strane dođe kontra-adut.
Izbacim jači adut- s druge strane legne još jači kontra-adut.
Trznem đokera - i istovremeno je trznut s druge strane isti.
Pretražujem sve đepove do najzadnjeg moždanog nabora, i tražim , tražim , tražim…, tražim adut, kojim mogu ono drugo moje ja da ubijedim :
da je limun sladak, da šamar ne boli,
da je baš dobro što su djeca studirala u inostransvima i govore više stranih jezika,
da je dobro što imamo više otađbina ,
da je dobro što ćemo se i ovo ljeto svi ponaosob i poneki zajedno pojaviti na potezu „Svjetlost“- „Čaršija“, kao nekad na Stradunu,
da je naziv Dijaspora, koji su nam naši najmiliji dali, svjesni ili nesvjesni da su nas prekrižili, nešto normalno. Tu riječ ne povezujem sa nečim lijepim i dragim, naprotiv asocira me na neku sporu- onu ružnu s naopake strane paprati, ili ono sporu u kojoj jedna zla bekterija preživi 100 godina,
da je dobro što imamo internet.
I tražim , tražim , tražim… i tako napipam svoje uho, provjerim – ima i drugo.
Odem do ogledala, provjerim- nema Jesenjinovog čovjeka u crnom.
Jedan nula za mene ! (kao i uvijek u mojim razmišljanjima !).
dobro je što mi je bicikl star- neće ga niko ukrasti.
dobro je što ovo nisu strme sarajevske ulice i što imaju biciklističke staze.
dobro je da će mo se možda ponovo vidjeti.
dobro je da imamo internet.
Ma znam da ništa nije dobro ali opet je dobro, da može- bilo bi i bolje, ali…dobro je i ovo, jer ima i gore. (Ne zvuči baš kvalitetno!? :)
P.S.
Idem po bicikl pa kroz polja, to je doživljaj sličan onome na skijanju i kad mi život fura pored ušiju ja sam blizu nirvane, jer sve je dobro- sve misli su nestale i postoji samo doživljaj veličanstva i vječnosti prirode- sve ostalo je beznačajni trenutak.
Komentari na price
2008-03-12 - Pavle Pavlovic
Pola-cijelo, slike-bijelo
Dobro je, Dunka, da nije dobro. Nije dobro da nije dobro. Jesam li ovamo ili tamo? Jesam li tu ili prekoputa? Je li pola - cijelo ili slike -bijelo? Jesam li sam ili sam udvoje? Jesam li gore ili dole ? Kako ce biti tamo kada mene ne bude vamo? Koliko jos imam, koliko sam vec potrosio? Da li cu stici ili cu stati? Je li mi casa do pola puna ili do pola prazna? Koja je to vlas u kosi koja odredjuju granicu celavosti? Koliko sam tup ili glup? Koliko sam mrsav ili debeo? Koliko star ili mlad? Pitanja, pitanja, pitanja... Zato mislim da je bolje sve to zanemariti, uhvatiti se bicikla i nikada vise biti u ovakvom sivom stanju. Jer, ma sto god bude, sto god dodje ne mozes promjeniti, osim mozda strane na kojoj spavas...
Dakle, vedar pogled u sjajnu nam i dugovjecnu buducnost, pa ko izdrzi.
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
