Sekseri
Sa Pungom smo Hasan i ja napravili posao: guračemo ringišpil pet rundi i onda možemo jednu rundu okrenuti na konju ili u fijakeru. Hasko nekad na konju nekad u fijakeru a ja obavezno na konju. Pa nas gledeju raja a i sve one lijepe curice u bijelim dokoljenicama što ih mame i tate dovode nedeljom na Marindvorsku livadu preko puta paviljona a iza kuce i bašte porodice Vavra iz Istarske 12, da vide to čudo od uredjenog svijeta, šarenila, velikog i malog ringišpila, muzike sa vergla, tip-topa, lavirinta, smiješnih ogledala ...
Guranje malog ringišpila nije baš lak posao. Moraš se popeti gore ispod kupole i sa još tri do četiri dječaka gurati one grede što izlaze horizontalno iz ogromne osovine. Hodaš po daskama sastavljenim u kružnu stazu od jedno dva i po metra u prečniku.
Punga je davao ostalima po dva-tri dinara a eto s nama je imao dogovor. I guranje iako dogovoren kao “ozbiljan” posao imao je i svoje interesantne posljedice zavisno od aktera, gurača. Hasan se nekad malo prebaci preko grede, tako visi, dok mi guramo, umire od smijeha – švercuje se.
Meni ovaj posao nije baš legao. Brzo mi se zamanta a posto sam bio malokrvan nekad i povratim. Nisam mogao dalje. Morao sam pronaći neki drugi način da se opet mogu puhati na konju.
I onda mi je svanulo.
Kod kuće, u jednoj stalaži odmah iza ulaznih vrata, preko puta klozeta u hodniku sam pronasao staru dedinu srebrenu tabakeru za duhan punu seksera. Oni veliki srebreni sekseri sa profilom Marije Terezije a ozada orlova krila i grb.
Rješenje je tu.
Dam Pungi sekser i možemo okrenuti dvije runde na konju ili u fijakeru.
I po težini ništa nije bolje za čizu-blizu ko sekser Marije Terezije.
Bio sam bogat.
I brzo sam spiskao sve svoje seksere. Puno sam ih dao Pungi za ringišpil a ostalo su me raja očekuzila.
Kad smo bili na nuli sa sekserima Punga nam je dao tarabu – nema više vozanja niti guranja ringišpila. Nije vjerovao da sam potrošio sve seksere i htjeo me je navući da ih još donesem.
Nana me je brzo prokužila. Vidi nema seksera u dedinoj tabakeri. Bila je ljuta i rekla mi je “hairsuze”. Mora da joj je to bila draga uspomena. Stavila je dugmad u staru tabakeru za duhan i nikad nikome nije rekla šta sam uradio.
Kasnije, kad sam malo narastao shvatio sam da sam uludo potrošio sve one lijepe starinske seksere. Godinama sam za njima tiho patio.
1999 godine imao sam projekt u Omanu pa sam često putovao iz Dubaija u Muskat.
Muskat je jedan od najljepših i najstarijih arapskih gradova sa srednjovjekovnim tvrdjavama, velikom starom lukom koja je igrala važnu ulogu jer se iz nje mogao kontrolisati Hormuzki tjesnac a i pomorski saobračaj u vodama Indijskog okeana i Perzijskog zaliva.
Suk, stara arapska tržnica svega i svačega, u Muskatu je netaknut civilizacijom. U starom je dijelu grada, nema kineskih roba i pun je starinskih predmeta; beduinskog srebrenog i zlatnog nakita, sablji, kubura, ćilima, tekstila, opreme za konje, kamile, brodove i čamce, začina – nema šta nema.
Trgovci su učtivi, nisu agresivni i može se sa njima fino pogadjati. To je jedan od najljepših i najočuvanijih starih arapskih sukova koje sam vidio.
Tu sam naveće rado zalazio, uživao u ljepotama živih boja, mirisu, galami i majstorski napravljenim starinskim predmetima.
Jednom sa jednog stola, vidim, gleda me jedna starija dama a znam je odnekle. Punačka, nosata, zalizana i dekoltirana Marija Terezija. Moji sekseri. Počnem ih razgledati, vagati ih na ruci, okretati i samo što ih nisam počeo bacati na ćizu.
Stari trgovac, zadovoljan mojim interesom izvadi ispod pulta lavor seksera. Kaže, evo pa razaberi. Nema koje vrste seksera nije bilo u tom lavoru. Mogu misliti kako bi se tom lavoru Punga obradovao. Bilo je talijanskih, švajcarskih, francuskih, austrougarskih, njemačkih, fašističkih, holandskih, američkih, danskih a ipak po najviše je bilo seksera sa mojom dekoltiranom Marijom. Jedino nisam našao ništa od engleskog starog novca. Odabrao sam jedno desetak komada i kupio, ponajviše Marije, da ih vratim tamo gdje i pripadaju – u dedinu srebrenu tabakeru.
Kasnije vidim da skoro svaki od trgovaca ima seksera. Večinom ih drže ispod pulta ko nevažnu robu. Kad pokažem interesa svaki izvadi lavor, šerpu ili zemljanu čašu punu seksera. Čudo jedno. Odakle im?
I kasnije mi objasniše. Stotinama godina glavna privredna grana u Sultanatu Omana je bilo piratstvo tj gusarstvo. Tolike su količine tih seksera napljačkali sa raznih svjetskih ladja da u Sultanatu nisu imali potrebe za nacionalnom valutom. Kažu da se je u Omanu sve do sedamdesetih moglo plačati u sekserima i da je to bila, praktično, zvanična valuta.
A što to nije bilo i nema engelskih seksera u tome plijenu?
Zato što je engleska kruna potpisivala dugoročne ugovore sa Sultanom o nenapadanju engleskih brodova i po tome osnovu Omanu je isplačivala svake godine odredjenu sumu. Kažu, zadnji dugoročni ugovor u suzdržavanju od napadanja i pljačke engleskih brodova od omanskih gusara i zadnja plačanja od Engleske Omanu su istekli 1975 godine.
I moje seksere sam, konačno, poslije mnogo godina vratio u tabakeru.
Neke sam stavio u okvir za sliku i objesio na zid. Da se ne ispare.
Jer ko zna, možda meni i Hasku opet padne na pamet da idemo na ringišpil.
Nerkez Nerko Lalić
|
| 2008-03-10 |
|
Komentari na price
2008-03-11 - Narcis Jugo
Čudo od memorije
Neka se niko sa ovog bloga ne ljuti ali Nerki nema ravnog sto se tice memorije. I ja se necega sjecam ali detalji ne dolaze u obzir. Sjecam se druzenja u PROSTORIJAMA, kod rahmetli Hasana, organizovanja igranki, kino projekcija, gledanja festivala iz San Rema do ranih jutarnjih sati i slicnih dogodovstina. Da bih razjasnio odakle Nerki takva detaljna sjecanja nazvao sam ga na Skype. Na moje direktno pitanje odgovorio mi je da je cesto vozio pustinjom te da bi "ubio" vrijeme i dosadu, razmisljao o raznim dogodovstinama. Ako to pomaze javljam se dobrovoljno, na 5 godina, da provedem u pustinji. Mozda mi se neko zeli pridruziti?
Svima pozdrav od Narcisa.
P.S. Danas sam obavjestio Emira-Kuku Hasibovica za postojanje vilsonovo.net. Nadam se da ce se "upisati" jer ima mnogo toga da isprica.
2008-03-11 - Dragana Pavlovic
Putovanje u proslost!
Dragi bivsi komsija!
Prica ti je predivna, puna emocija i dogadjaja, da sam citajuci, i ja otfurala na Marijin Dvor a i na Bliski istok, gdje sam cesto boravila svirajuci. Covjek da ne povjeruje, da tako naizgled sitne stvari, kao tvoji sekseri ostanu u sjecanju nas sarajevskih ljudi. Pogotovo nas, koji smo rasuti po cijelom svijetu! Sjecanja su divna, ako te razmisljanja ne dovedu do suza i zalom za prosloscu. Osjecam da imas toga jos puno staviti na papir, ako ti vrijema dozvoljava. Pisi! Jos nesto vrlo vazno! Bila sam odsutna desetak dana, i maloprije pogledah u kalendar, 09.03. Nerko rodjendan. Pa Sretan ti rodjendan Nerko, sa tri dana zakasnjenja! Pozdrav Dragana Pavlovic-svojerucno! Cao!
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
