pravednici
Pravednici među narodima svijeta
proces proglašenja
Odvažni, plemeniti ljudi jakih moralnih načela bili su spremni izložiti se opasnosti pružanjem pomoći Židovima u doba nacističkih progona. Bilo je to veoma opasno, jer zakoni su određivali osobito oštre kazne za to. No, ipak, mnogi su izlagali svoj život opasnosti pomažući progonjenim Židovima. Nakon završetka najveće nesreće što je Židove zadesila tijekom njihove teške povijesti, uspostavljena je 1948. godine Država Izrael, kada su Židovi mogli odati i službeno priznanje hrabrosti i plemenitosti spašavatelja. Tako je nastala zamisao o proglašavanju spašavatelja Pravednicima medu narodima svijeta.
Sam naziv ove počasti potječe iz biblijskih apokrifa, midraša, gdje se kaže: Pravednik iz drugih naroda služi Svetome. Izraelski parlament, Kneset, donio je 1953. godine na temelju Zakona o sjecanju na mučenike i junake odluku o osnivanju nacionalnog spomen-mjesta Yad Vashem, ustanove za čuvanje sjecanja na stradale židovske zajednice i na one pripadnike naroda svijeta koji su tijekom Holokausta izložili opasnosti vlastiti život spašavajući Židove. Ova ustanova obuhvaća muzej, knjižnicu i istraživački odjel, a smještena je na rubnim obroncima Jeruzalema, okružena drvećem koje je posađeno u čast Pravednika. Zakon donosi naziv za njih Hasidei ummot ha-olam (Pravednik medu narodima svijeta).
Odličje za Pravednike sastoji se od medalje i povelje o priznanju. Pravednikom medu narodima svijeta može biti proglašena samo nežidovska osoba koja je u vrijeme Holokausta pružila odlučujuću pomoć izlažući svoj život i sigurnost opasnosti od progona prema odredbama takozvanih rasnih zakona. Naslov Pravednika osigurava pravo na postavljanje u parku na prostoru Yad Vashema u Jeruzalemu ploče s imenom Pravednika i imena zemlje iz koje potječe (dok je bilo mjesta, za svakog Pravednika sadilo se drvo). Ovo priznanje najveće je odličje koje ne-Židov može primiti od Države Izrael. Ono simbolizira zahvalnost i vječno sjecanje na žrtvu što su je Pravednici podnijeli za spas Židova kao naroda. Stoga je na medalji koja se uručuje Pravedniku upisana talmudska rečenica: Onaj koji je spasio jednu osobu, kao da je spasio čitav Svijet. Najdublji je smisao ovoga odličja u vječnoj vezi koja nastaje između Pravednika i židovskoga naroda.
Pravo na predlaganje za odličje Pravednika ima spašena osoba i svatko drugi tko zna pojedinosti spašavanja. Postupak za priznavanje vodi se na temelju dokaza, uz svjedočenje osoba koje su bile nazočne spašavanju, odnosno koje su u doba spašavanja imale spoznaju o određenome činu spašavanja. Osoba može biti proglašena Pravednikom i ako trenutno spašavanje nije bilo konačno, odnosno ako je spašena osoba na kraju ipak stradala. Komisija Yad Vashema radi u dva stupnja, redovitom i prizivnom, a odluke donosi na temelju svjedočenja onih svjedoka, židovskih i nežidovskih, koji su osobno nazočili spašavanju, te koji su u to doba bili stariji od dvanaest godina. Odluka o priznavanju Pravednikom donosi se na temelju propisanih kriterija Yad Vashema, od kojih je najvažniji izlaganje životnoj opasnosti prigodom pružanja pomoći. Nemoguće je otkriti sve slučajeve pružanja odlučujuće pomoći progonjenima, no usprkos svim teškoćama, svakodnevno se otkrivaju slučajevi spašavanja i proglašavaju novi Pravednici. Do sada je ukupno proglašeno oko 16.000 Pravednika.
Komentari na price
-
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
