www.vilsonovo.net

Naslovna

Untitled Document

Sve kraljici?!

Opet su mi u postansko sanduce ubacili brosuru “Kako da umrete brzo i bezbolno”. I prva dva puta, kao i sada pitao sam kome to treba i koliko su ozbiljni ti neki andjeli smrti sto se kriju iza imena holandskih nevladinih organizacija. I sve bih to, u poplavi raznih brosura i novina kojima te svakodnevno bombarduju, zaboravio, da pred vratima nisam sreo dobrog komsiju Vima. Godinama poznajem tog nekada spretnog profesionalnog postara i iz hobija organizatora raznih bicikllistickih i fudbalskih utakmica, izgledao mi je ispijen, gotovo prepolovljen.
- Paul, dobro je da sam te vidio. Vrijeme da se zauvijek pozdravimo - rece i na moju zbunjenost nastavi. - Rak me je savladao za tri mjeseca. Lijecnici mi daju jos dvadesetak dana zivota. Kazu da cu imati velike bolove. Zato sam zatrazio eutanaziju. Dogodice se to za koji dan u bolnici...
Dobrog Vima vise nema u mom susjedstvu. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani i po posljednjoj zelji prosuti u talase obliznjeg Sjevernog mora. Nekoliko grama uzvisenog pepela njegov sin je polozio i na travnati teren najomiljenijeg nogometnog kluba preminulog mu oca - AZ Alkmaar...
I tek sada kao da sam svjestan holandsko - nasih razlicitosti. Kod nas se ide do posljednjeg daha, zivot nema cijenu. A ovdje je od prije koju godinu Parlament, kao prvi u svijetu, izglasao pravo na eutanaziju - dobrovoljnu smrt. Zemlja koja te odusevi, ali i uplasi svojom beskrajnom ravnicom, a jos vise saznanjem da se jedna trecina kopna nalazi i po nekoliko metara ispod povrsine mora, ustvari je nabolja potvrda velicine covjeka i njegovog zivota. Za Holandjane kazu da su razvukli pamet vodi. Ovdje je na milione vecih i manjih kanala. Kada kise zaprijete, recimo u Groningenu, na sjeveru zemlje, onda se pomocu raznih predvodnica, odvodnica, zavodnica, vijugaonica prijeteci talasi poplava usmjeravaju ka drugim dijelovima zemlje. I dok voda ”skonta” sta se zbiva, dobri ljudi u klompama su je vec izradili. Posljednji put H2O ih je pobijedila 1948. I od tada iznenadjenja nema. Ovi sto prave kanale vjestiji su od Krojfa i Van Bastena kada treba opasnim talasima zavrnuti loptu. Naravno, to kosta. Evo, recimo, moja malenkost, zato sto zivi u podrucju koje je oteto od mora i lezi dva metra ispod nivoa Sjeverne Golfske struje, svakog mjeseca, kao i svi ostali ovdje, placa porez na vodu. Ma, ne da je pijem, nego da ne budem mokar.Da se jednog jutra ne probudim u podmorju.
Holandjani su veoma drustveni, ali jos vise stedljivi. Nasi Dalmosi, koji me najvise podsjecaju na njih, su mila majka. Ovdje ako te zovnu u posjetu,kazu - hoces kafu ili pivo? Nema oboje. Ali, kada ga ti zovnes, onda si nadrljao. Jer mi bosanske mahnite glave, sirokog srca, ne mozemo reci hoces kafu ili pivo. Ako im, uz to jos nesto narezes, rastanka nema do zadnje kapi i mrvice. Kod Holandjanina se zna - .danas trosim, pet eura i nema te sile koja ce promjeniti odluku. Zato najvise vole sve sto je gratis - dzaba. Satima znaju stajati i pricati pred vratima bez poziva unutra na casicu.U prodavnicama znam poluditi. Stoje u redu i melju li, melju. Tako je super, nista ne kosta, jos ako je u blizini automat za dzabnu promotivnu kafu, onda veselju kraja nema.
I odnosi u porodici su strogo skontani, gore nego kod obitelji Bila Gejtsa. Svako zaradjuje svoj kruh, svako raspolaze svojom lovom. Kada ponekada sa zenom zajedno stojim pred bankovnim aparatom, domaci ljudi ne mogu da se nacude nasim nepristojnim manirima. Jer gdje si vidio da zena zna broj muzevog racuna ili obrnuto. Ima porodica u kojima djedovi u osmoj, devetoj deceniji zivota vozikaju najnovije ferarije i porse-kajene, a unuci jedva prepotopnu fiat-pandu. Jos mi je ludje da gotovo trecina starih, bogatih Holandjana, kada odlazi na onaj svijet, svu lovu, imovinu poklanjanju - kraljici. Gospodarica niske zemlje, koja ne zna sta ce od love, koju dobiva , recimo, kao jedan od najvecih akcionara Shela, tako postaje jos bogatija. Srecom, nije njeno velicanstvo Beatrisa kao oni nasi politicari, nego sva ta donirana nasljedstva ulaze u procvat kulture, standarda. Zato mnogi radije ostavljaju nafaku njoj nego svojoj djeci...
Evo i ja sam sada u dilemi - da li da sve ostavim kraljici ili da poklonim bajnim vodjama u Bosni. Sta mislite ko ce postenije raspodjeliti moju milionsku imovinu?! Za sada im mogu ponuditi samo milione svojih krvnih zrnaca. Nisam siguran koliko je bijelih, koliko crvenih...