Libijska i Emiratska vrucina, Kanadska klimatizarana zima
Cico me je prozvao pa sam se potrudio, pronasao stare slike sa raznih merdijana i evo kako izgledaju ili kako sam ja dozivljavao vrucine u Libiji i Emiratima, kakva je zima u Kanadi i kako se snalazim i zatvaram u klimatizirane prostorije kad su vani ekstremni klimatski uslovi.
Prva slika je iz 1981 godine u Libiji. Razlika izmedju prve i trece slike je 27 godina, dvadesetak kila i 80 stepeni Celzijusa.
Druga slika je iz 1991 godine, negdje oko Dubaija; prije 17 godina, petnaestak kila i 80 stepeni Celzijusa.
Treca slika je od neki dan ovdje u Edmontonu; na svojim sam godinama, na svojoj kilazi i nije mi zima.
I kod zime i vrucine je fol u tome ima li vlage u zraku. Ako je vlazno ne mozes se skloniti u hlad po vrucini niti zagrijati po zimi. U Libiji je bilo suho i lako se je bilo rashladiti i kad su temperature preko 40. U Emiratima je znalo biti po 48 stepeni C sa 100% vlage. Nema tu spasa. Moras imati klima uredjaje. Jednom je nestalo struje i u roku od pola sata citav je Dubai sjeo u aute i raja su rundala okolo sa ukljucenim klima uredjajima sve dok struja nije dosla.
Ovde u Edmontonu je suho i nevjerovatno suncano. Ustvari, klima je ko na Igmanu. Najljepse je za setnju kad je oko -10 ili -15 a suncano je i bez vjetra.
Kod Cice u Montrealu je vlazno. Zato on tako cvika od zime. Zna da se moze potegnuti vlaga i kad se to smrzne gotovo je. Neki dan sam bio kod njega u Montrealu i smrzo sam se. A nije bilo ni -10.
Nego kad su ekstremne temperature i vlage ja trazim zaklona u klimatiziranoj prostoriji pa sam sebi doziram uslove ambijenta.
Cetvrta slika je iz "prostorija" u mome komsiluku. Nevjerovatno mjesto. Svira se rock and roll iz sezdesetih i sedamdesetih. Nevjerovatni talenti - bivsi muzicari sad vec soferi, varioci, kondukteri, trgovci... a neki jos uvijek muzicari. Sviraju i pjevaju za sebe i svoj ceif. A i jos uvijek se malo prave vazni jedan pred drugim. Navikli su na mene i drago im je kad navratim.
Znaju da sam se sklonio od nepogode.
Komentari na price
2008-03-04 - Nerko
Nadje me
Dragi Pavle, mogu ti reci da me je ovaj tvoj komentar bas - dirnuo.
2008-03-03 - Pavle Pavlovic
Nerko Polo
Mozda su prosle tri decenije kao nas Nerko Lalic zivi zivotom Marka Pola. Ali, dok su Pola ljudi zaboravljali, cekajuci na njegov povratak i po desetak godina, Nerko, cini mi se, kao da nikada nije ni mrdao iz raje. Niko kao on nije znao da svo vrijeme njeguje veze sa svima nama i tako smo mi imali utisak da je stalno tu u Paviljonima ili Istarskoj. I kada bi dolazio iz tih svojih uzarenih pustinja ili zaledjenih kanada kao da je stigao s Carsije na Marijin Dvor. U trenu bi se uklopio u sve nase price, kao da ih i on s nama prozivljavao, tako da mu nikada nisi trebao nesto objasanjavati. Jer on je bio jednostavno stalno s nama tu na Vrbanji, na Vilsonovu. Tisuce ili hiljade kilometara za njega nisu bili nikakve prepreke. Nikada nisi znao ni kada dolazi, ni kada odlazi. Nostalgija je bila za njega nepoznata rijec, valjda je i danas. A covjek se u svom dosadasnjem zivotu naputovao za nasih deset i nikada nisi primjetio da je umoran. Uvijek vedar i podsticajan... Ponekada sam sebi kazem - uh da mi je malo biti Nerko Lalic, pa da se odmorim od ove svoje lude glave sto stalno za necim pati...
Pavle Pavlovic
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
