www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
Oštra nula
E da su ovi ovdje 500 godina bili pod Turcima, imali bi oštre nule.

Ovako zbog kilograma brašna bez kojeg nema balkanskih slastica valja mi 12 kilometara do prve prodavnice okusa sa Bosfora.
Na tom Zwarte marktu, ili crnom pazaru, u trenu zaboraviš da si u jednoj od najsuvremenih zemalja EU. Sa svih strana zapljuskuju zvuci Kapali čaršije ili naše Baščaršije. Hidžabi, burke, trgovačka nadvikivanja što probijaju uši. Potezanja za ruke kojim te tamnija lica, krezavih osmijeha, privlače tezgama sa brdima plodova i produkata Bliskog istoka, postaju stvarnost što vraća u vremena prošla kada se živjelo bez pametnih telefona i dinamike interneta.
Ustvari, moram priznati da jedva čekam da nositeljica svjetlog mi prezimena izda naredbu – napad na oštru nulu. Tada kao da zaplovim u vremeplov prošlog života koji se na ovom turskom pazaru duboko zaledio i nepromijenjen traje desetljećima. Gdje zbog kilograma brašna, od kojeg se prave najbolje jufke što ne pucaju lako, provedem nekoliko nezaboravnih časova i osjećajima bivstvujem u nekom zaboravljenom bosanskom sokaku. Mahali koja ima svoje zakone i priče.

Zahvaljujući oštroj nuli, znam da ću sresti turske jarane, koji nikako da se načude kako su potomci zemlje Bosnistan tako brzo zaboravili jezik što je njima vladao pola milenijuma. Srećom, imamo ovaj domaćinski, holandski, pa priča vazda lagano ide.
Znam tamo kod Redžepa, što je već treća generacija Turaka na ovom prostoru, nude najbolje karpuze. Ima ih i ljeti i zimi. Ali ja ih kupujem samo onako kako smo od malih nogu navikli. Dakle, u avgustu, septembru, kada je lubenici sezona. Gdje ide crveni, slasni ugriz usred hladnog januara kada sijeku ništice i minusi.
Ako neću Redžepovih karpuza, hoću njegovih uvijek zanimljivih priča. Okupi se oko njega još dosta tamnih očiju, crnih brkova i brada i eglenisanje nesputano krene. I zna se, sada se najmanje govori o tome kako igra Galatasaray ili Bešiktaš. Ovo je vrijeme drugih utakmica o kojima priča cijeli svijet.

Zato balkansko mangupski započinjem – čestitam ti na Erdoganu!
Redžepovo lice zasjaji od sreće kao da sam mu zatražio tonu karpuza. E, jesam ti govorio?!
Jesi, jesi, ali nisi da će oni tvoji ponovo radosno prizivati neke nehumane zakone proteklih vremena.
Misliš, smrtnu kaznu? Uzvikivao sam je i ja kada smo krajem marta demonstrirali u Rotterdamu dok su vlasti branile gostujućim turskim ministrima da nam govore.
Rođen si ovdje, kao i tvoj otac, kao i tvoja djeca. Kažeš ne misliš se vraćati, pa mi nije jasno zašto radost zbog smrtne kazne.
Kako to možeš pitati u ovom vaktu kada ubijaju sa svih strana? Šta misliš koliko bi terorista bilo manje da svijetom nije zavladala moda ukidanja tih kazni. Znaju da mogu pucati, bacati bombe i da ih poslije toga čekaju tople ćelije.

Ma, nisam baš siguran da takve drakonske mjere donose rezultate , pokušavam uzvratiti na bujicu riječi.
A da ja tebe pitam, uzvraća Redžep dok karpuza jednu od deset kilograma. Zašto vi ne uvedete takvu kaznu? Imali ste onakav rat.
Zločince na svim stranama i nikom ništa. Oni vam se iz zatvora u Scheveningenu smiju. Imaju bolje uvjete u kazamatu nego mnogi od tvojih dole u Bosni.
Većina nositelja brada i brkova potvrdno mu klimaju glavom. Ali, ne predajem se.
Nije spas u smrtnim kaznama, nego u boljim društvenim sistemima, nastavljam kao neki komesar za moral i politiku.
Pusti priče, ubacuje se majstor lubenica. Kod vas se ponovo zakuhava, vidim ja to na TV, a vi bi ponovo miroljubivo. Da ste imali te najstrožije kazne, pravda bi davno bila zadovoljena. Ne bi ponovo bilo nekih što bi ratovali i ubijali.
Koja pravda, kada kod nas u BiH imaju tri pogleda na pravdu. Teško je to uskladiti, nismo mi Turska, pokušavam malo veselije.
A on kao da me ne čuje. Rafalno nastavlja šta ima Evropa od toga što je ukinula smrtne kazne, kada smrt vreba sa svih strana. Eno, jučer Pariz, a ko zna šta će biti sutra?
Dobro, reci mi kakav je to život kada se neki raduju smrtnoj kazni, kao da će ona donijeti napredak. Šta se može promjeniti na bolje zbog te kazne? Recimo, ako se ona ponovo uvede u Turskoj.
Zbog Evrope smo je 2002. ukinuli, kao smetala nam je ako hoćemo u EU. I gdje smo sada? Bruxelles nas prevario, 15 godina smo na čekanju. Za to vrijeme kod nas, u Turskoj, raširio se i kriminal i terorizam, kao što je i ovdje. Samo čvrsta ruka mir donosi.

Kako je krenulo, neki bi i javna vješanja, strijeljanja i giljotine tražili, nagalašavam besmisao takvih kazni na sadašnjem vrhuncu civilizacije.
Pričaj ti pričaj, ali i najveće zemlje kao što su Amerika, Kina, Japan imaju smrtne.
I imaju li manje kriminala, uzvraćam.
Ako nije manje kriminala, onda je manje troškova. Ne sjede im ubice džaba decenijama u zatvoru, nego završavaju na električnim stolicama, vješalima...
E, hvala ti na razgovoru, jarane Redžepe, baš smo se lijepo ispričali, a i ja sam se dobro naoštrio.

Zašto? Nismo se posvađali, zabrinuto će kralj lubenica u zemlji tulipana.
Ma, nije to nego umalo zaboravih na oštru nulu. Nekada sam se kući vraćao praznog cekera zbog vatrenih diskusija oko fudbala i lijepih žena. A, evo danas i ko zna koliko još dugo zbog smrtnih kazni što ih sve više spominju i u ovom dijelu Evrope. Humani Zapadnjaci sve više mi nalikuju na borbene Turke.
...Nego, na kraju bježi Paja od takvih priča belaja. Hvataj se tulipan polja i nadaj se da će behari Bosne sirotice klete pobijediti pokrivač bijeli i ponovo se hvaliti cvjetovima šarenim.

Pavle PAVLOVIĆ
2017-04-21  

Komentari na price
Komentari: Pošalji komentar
-



 
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg

Pošalji priču

Stare i nove priče:
Pavle PAVLOVIĆ
Lejlandi i vašingtonci
Pavle Pavlović
Štrausovi Momo i Uzeir
Josip Kabiljo
Ćiro i muha
Pavle PAVLOVIĆ
Žičara i ćetenija
Pavle PAVLOVIĆ
Komšinicin gicko
Pavle Pavlović
Kad Bosanac noge moči



© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008