www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
Mliječni Marijin Dvor
Poveo djed unuka za ruku da mu pokaže nezaboravnu djetinjstva luku.
Krenuo je prvo od ogromnog izloga sjajnog restorana, u kakvima se nekada nudila samo mliječna hrana. U ovom je svega bilo samo ne jedna stvar, a to nije bakalar.
Vidiš sine ovdje se nekada hladno pivo pilo, uz mehku mezetilo. Bilo je i galona vina, publika je bila fina. Kad kažeš idem u Vrbanju svi su znali da nećeš na suhu panju. Nego na čašicu razgovora. S manje ili više gradi, crnih ili bijelih maligana. Bila je to naša društvena, socijalistička samoupravna hrana. I niko nam govorio nije da je konzumiranje alkohola velika mana.
Vrbanje više odavno nema, ljudi su došli tobe, prestale su žestine probe. Jedan zaboravljeni i pomalo zapušteni gradski kraj postao je nekim novim stanovnicima pravi mliječni raj.

Nego, hajmo dalje, sinko dragi, ulicom, što smo je Istarskom zvali. Eh, kakvi su ovdje odjekivali dječiji rafali. Bila je puna smijeha i igre, skakali smo kao čigre.
Vidiš umjesto ovog nebodera bila je kuća jednog od duše milijardera. Samo raja stara su ga čika Venusom zvala. Pravio je razne kreme, po Sarajevu prodavao najbolje parfeme.
Preko puta tih uspomena stanovala je posebna žena. Micika frajla za nas djecu tajanstvena kajla. Plašile su njene oči u samo mačkama joj ispunjenoj samoći.
Kuća dalje. Ni velika ni mala, dosta je dobre raje dala. Hasibovići, Tajšanovići, Stanišići, a preko puta Sarići.
Ostala su prezimena da podsjećaju na ta sretna vremena.
A, vidi ovdje gdje je decenijama poslije zadnjeg rata bila rupa sad se ogromna palača na suncu kupa. Bili su tu nekada i Emra i Haso, Nerko, Cico, Galja i Tiho, a sada, već odavno, od naše raje niko.
Došli neki novi gospodari, jezika čudnog, tamnijeg lica da prave novi život naših nikada zaboravljenih ulica.

I kako sada da ti kažem, kako da opišem s kakvim smo se hvalili okolišem? Bio je tamo drvored lipa i nepregledna od ljubavi ekipa. Malo dalje muzej zemlje što je sve više Bosnia zovu i okupiraju oni što imaju vezu i lovu.
Preko puta bila je divljih kestena i oraha ruta. Paviljoni stari i mangupski hahari. Tu se u godinama davnim veselo orilo – paviljonci, šuplji lonci, istarci, magarci. Poslije toga na male šutalo i nikada međusobno lupalo.

Kako je danas, sinko dragi, to ti ne bih mogao reći, tugujući u ovoj betonskoj čelićnoj nesreći.
Nestao nam rodni kraj, nestale uspomene.
Lupaju mi od srca vene.
Naš Marijin Dvor birvaktile za ponosa gradski kraj, sada zbog nekih postaje sterilni, bezlični, mliječni raj.
Pun propisa i zakona koje nije poznavala nijedna naša draga kona.

Pavle PAVLOVIĆ
2017-01-12  

Komentari na price
Komentari: Pošalji komentar
2017-01-13 - Cico Kabiljo
Nesalomljivi
Uvijek se pitam, kada smo bili nespretni, da li smo bili više pametni ili sretni. Padali sa grana, lomili ruke, pa sa gipsom sutali lopte, bez imalo muke, Miljacku pili, lovili ribe, guštere i zmije i niko nikada bolestan nije. Penjali se na Trebević za desetak minuta, pa poslije sankama nazad, po sredini puta. Tajna nema, otkrije se lako, bili smo mladi i ništa nije bilo naopako

2017-01-13 - Kemal
Mliječni Marijin Dvor
Zašto ta graja - ja ne vidim belaja? Dok je tu Paja, tu su i raja!

2017-01-12 - Japic Zaim
Micikine Sapace
Pavle, ja sam stariji od tebe i iso sam loviti ribe u Miljacki. Najvise smo ulovili sapaca rijetko kljena. Sve te ribe mi smo prodavali Miciki. Zaim Japic

2017-01-12 - Zaim Japic
Sretan
Ovo je najbolji tekst koji sam procitao o nasem djetinstvu. Hvala ti Pavle. Japic Zaim

 
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg

Pošalji priču

Stare i nove priče:
Pavle PAVLOVIĆ
Oštra nula
Pavle PAVLOVIĆ
Biti ili ne biti
Pavle PAVLOVIĆ
Vrijeme Grge Zlatopera
Pavle PAVLOVIĆ
Zelena polja
Pavle PAVLOVIĆ
Hvala Hillary i Rusima
Antun Larma
Omano kod Omanovca
Pavle PAVLOVIĆ
Mliječni Marijin Dvor



© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008