www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
Fejsovanje ludom radovanje


E, ako, vala, nisam sam sebi život produžio, onda nije niko!? Za zaslonom, displejom ili ekranom kompjutera, gotovo, sam dan i noć. Najviše na tim društvenim mrežama. Posebno na onom Face booku. A, umorim se i na internetskim džabnim telefonima, znanim Vajberima i Skaypovima. Dok sa svim jaranima i jaranicama popričaš valja ti deset deka negro bombona potrošiti da povratiš dobar glas.
I vazda sam s rajom. Jer, kad jedni idu spati, drugi se bude. I tako sve ukrug, dok se ova planeta još vrti. Ujutro sam s Evropom i Australijom. Uveče sa Amerikama i tamo još nekim područjima, što imaju dnevno svjetlo kada sav normalan svijet u našim krajevima sanja snove kako će mu sutra biti bolje.
Zahvaljujući tim društvenim mrežama nikada nisam bio socijalniji i u više društava. Ne znam koiliko sam piva i vina popio s raznim prijateljima koje godinama, desetljećima nisam vidio. Mamurao sam zbog nekih, a da nikada čaše ukrstili nismo, niti su nam zazvonile uz ono drago – živio i uzdravlje!
I sve to ne mrdajući iz fotelje, u kućnoj trenerci i papučama. Kao pravi trut nad trutovima. Mezilo se i pijuckalo pred kamerama, a s časicama pažljivo kuckalo od ekrane Čudim se sam sebi kako nemam stotinu i pedeset kila. I uz sve to trebalo je izdržati svakodnevnu pridiku gospodarice doma mog kako će mi društvene mreže glave doći.
Ma, osjećao sam i ja da se polagano, ali sigurno izdvajam iz životne stvarnosti i kao narkoman sve jače, strasnije ulijećem u ralje nove ovisnosti. Ako dnevno nisam desetak sati uz dragi moj kompjuterčić kao da da sam uzalud izgubio vrijeme u ovim godinama kada treba svaki novi dan posebno cijeniti.
I išlo bi tako tužno i sumorno, s podsvjesnom mišlju da sam sebi ubrzavam put ka mjestu vječnog boravka, da prije neki dan nisam pročitao najbolji novinski članak u mojih skromnih, nepunih, sedam desetljeća bitisanja na ovom vilajetu.
Elem, crno na bijelo stojalo je da su naučnici sa čuvenih američkih univerziteta Yale i Harvard utvrdili da oni koji su aktivniji na socijalnim mrežama duže i zdravije žive. Rezultat je to mamutskog istraživanja nad 12 miliona korisnika ovih veza i vezica kojima sam i sam opsjednut.
U tom opsežnom naučnom istraživanju naglašeno je da su tih bukadar ispitanika pratili u stopu pola godine i za to vrijeme upoređivali njihove zdravstvene kartone sa medicinskim dosijeima ljudi koji nisu aktivni na internetskim žicama.
Na moju radost duže žive oni koji primaju zahtjeve za prijateljstvo na, recimo, FB, nego oni što ih šalju. Moram se pohvaliti da spadam u tu prvu grupu. Međutim, muči me jedan detaljčić iz tog istraživanja. Navodi se da više godina naberu oni koji postavljaju slike i videa, nego tvorci pisanih poruka. A, meni duša tipkati! Vidim, treba pod hitno preći na slikanje i snimanje, ako mislim još koji mjese produžetka uloviti.
Ali, ko šiša ovu znanstvenu primjedbicu kada mi naredne idu u totalnu korist. Recimo, naučno je dokazano da socijalno aktivni ljudi, iako su vezani za stolice, kompjutere, telefone, manje umiru od onih koji su lišeni takvih druženja. Ovim aktivnim duša je puna pozitivnih emocija koje im stižu putem FB i drugih mreža.
Evo, i meni se duša napuhala kao balon od topline osjećaja što mi pobuđuje slike i riječi prijatelja koji mi stižu preko video i audiolinkova.
Kao da ću dobiti krila pa ponovo uzletjeti prema Sarajevu i vratiti se u nedavne dane kada sam susretao drage likove kojih nema na ovim društvenim mrežama.
Fali meni vedri Jovan Divjak, da se onako šalimo kao jednog oktobarskog datuma dok smo folirali da pečemo kestenje usred Titove ulice. Raja se počela okupljati, pitati je li se šta snima. Jer, gdje će slavni general Armije BiH da prevrće marune u epicentru državne metropole.
Uzvraćao sam ljubopitljivim ozbiljnim glasom da su nam penzije male, pa ovako popunjavamo mirovine. Po licima nekih, činilo mi se da su i povjerovali. Ali, puj da ne baksuziram. Vidiš kakav je vakat sa bh i svjetskom ekonooomijom!
Pazi s tom slikom, nemoj me uvaljivati – kao da mi je strogo,vojnički zaprijetio Divjak. Ja bi mu je uvalio preko FB, ali ne možeš probiti njegove linije odbrane. Evo, mu zato ovako.
Nastavljajući svoj ulični Face book nalijećem na još jednog kojeg nema na ovim mrežama. Na parkiralištu , kod Državne ili nekadašnje Vojne bolnice, prosijedi čovjek neumornu ubacuje loptu u, već vremenom načeti, koš. Gledam bolje, kad ono veliki društveni analitičar i filozof Enver Kazaz.
Pozdravljamo se i odmah mu priopćavam da se duže može živjeti i uz FB,a ne ovako znojiti. neprestano šicajući loptom, jal u koš, jal fulati.
A, ne može se, moj Paja, uz FB mršati! E.nađe me. O tome naučnici ništa ne pišu. I hvali se poznati dr. kako je dobar u ovoj igri jedan na jedan, iako je tog dana bio samo jedan. Nedavno je, tvrdi, pobijedio čuvenog Bogdana Bošu Tanjevića u ovakvoj vrsti košarke, sa rezultatom 12 naprema nula.
Kontam, valja i filozofu Kazazu sliku ovako poslati, dok čitam da je drugi poznati filozof i, također, društveni analitičar Esad Bajtal, odlučio bataliti sa Face bookom. Baš mi je žao s nadom da će promjeniti odluku kada pročita naučni hvalospjev o vrijednostima FB?
I dok već šešti sat bez prestanka sjedim na tom Face booku, javljaju mi raja iz Amerike da mi je zauvijek otišao jedan drug. Pitam kako, zar je moguće?! A, bio je za lap topom i noć i dan.
Ko zna možda je bitisao na pogrešnim mrežama ili je sve ovo što pišem - samo fejsovanje ludom radovanje.

Pavle PAVLOVIĆ
2016-11-04  

Komentari na price
Komentari: Pošalji komentar
-



 
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg

Pošalji priču

Stare i nove priče:
Pavle PAVLOVIĆ
Lejlandi i vašingtonci
Pavle Pavlović
Štrausovi Momo i Uzeir
Josip Kabiljo
Ćiro i muha
Pavle PAVLOVIĆ
Žičara i ćetenija
Pavle PAVLOVIĆ
Komšinicin gicko
Pavle Pavlović
Kad Bosanac noge moči
Pavle Pavlović
Kad burgija buši
Pavle PAVLOVIĆ
Den Haag žurnalista
Cico Kabiljo
Beskućnik



© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008