www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
Marin Dvor - M.Tita 3.
" Pošto kuća, domaćine???"
"100.000"
"Ih, ma ne vrijedi tolko..."
"Pa kuća možda i ne vrijedi toliko, al komšiluk vrijedi garant i više...."

Na mojoj prvoj životnoj adresi, M.Tita 3 dešavalo se mnogo značajnih stvari i živilo je dosta Sarajevskih legendi... A i ta zgrada sa adresom M.Tita 3 bila je sama po sebi a i danas jeste, posebna sama po sebi. Imala je nastavke u ulicama Magribija, i Albanska a sa sjeverne strane veliko dvorište koje su pravile ove tri kuće, zatvarala je jedna od najljepših i bespotrebno zaboravljanih Džamija, veleljepna Magribija.... Na adresi u Albanskoj 2 živjele su neke lijepe djevojke meni nedodirljive jer su bile koju godinu starije, al i momci poput Zlaje, koji je mogao da ti provuče ping pong lopticu kroz uši i da posrami Šurbeka u ta doba.... A u Magribiji čuveni Enko Kapetanović, čije vozačke marifetluke je teško zaboraviti marifetluke koje je i Fitipaldi izučavao pa poslije koristio u F-1.... Enko je prvi trkač koji je u svakoj vožnji koristio dvije šoferšajbne....TO je tako rekao onaj Pačuka, jedan od ljepših Marindvorčana pa samim tim i legenda. Pačuka je govorio da Enko ima dvije šoferšajbne i da zato pobjedjuje.... Jedna je bila njegove naočale a druga ona regularna na fići na kojem se sve treslo... Naročito kad je turirao u dvorištu i sviju budio ujutro oko 5 na dan trke.... Plodna je bila Magribija.... Imala je i onog Seju, debelog, golmana Rukometne Bosne... On je bio čuven po tome što mu nisi mogao dat gol ni da snajper koristiš...Tolki je on bio da je tiltovao u golu i nema šanse da mu je proturiš....... Seji su vazda na utakmicama vikali: "Ne istrčaji, lobovat će te... Ne istrčaji..." Pa njegova sestra Nerma Selimović.... Ostali su bez mame rano u djetinjstvu, pa je Nerma povela računa o Tati i bratu al bogami i o školi.... Pa je prva ikada završila Medicinu sa 10.00, A dok se igrala sa medicinom imala je vremena da završi Srednju muzičku školu u BG i to Harmoniku, pa da malo švrlja i po akademiji.... Ma čudo od žene.... Pa Karačić Zvonko... Prvi obrijao obrve u istoriji muškog roda.... A kod mene na M.Tita 3 bio Dr. Prohić i prelijepa mu žena Ada..... Pa je Dr. Prohić napravio prvi sukob u komšiluku jer je sagradio garažu, bespravno u dvorištu.... Pa se Enko naljutio... A Dr. Prohić je to morao uraditi jer je kupio prvu Ajkulu u Sarajevu, plavu metalik sa bijelim krovom... Pa ga Enko zafrkavao jer pošteni Dr. nije znao koristiti hidraulične kočnice pa malo malo licem u šoferšajbnu.... S unutrašnje strane.... Onda je Dr. Prohić isto tako jedva ostao živ jer mi je opsovao mater.... Ja bio mali 3.5 godine i razbolio se... I mama ode i dovede Čika Ismeta Dr Prohića.... I pregleda me čovo i izvadi nakvu inekciju i zaždi mi je onako lagano u debelo meso koje je sada debelo a onda je bilo maleno, zgoljavo i slabašno..... A ja ko ja s obzirom da sam odlično govorio sve bezobrazne riječi, jer su me žene iz komšiluka učile a naročito Teta Stanka Dapčević, ja ti njemu ni pet ni šest zbog onog nesnosnog bola : "J...ti mater, Čika Doktore..." Čika Ismet, smireno i bez panike, a samo zato što su me držali odgovori: "Hvala sine i ja tebi..." E tu ti meni prekipi mal ga nisam zgromio, al kako sam bio slab, ostavim to za neku drugu priliku.... Ja mu tu uvredu nisam nikad zaboravio al se nadam da je on meni oprostio u sekundi kad je otišao i nije ništa naplatio... Nikad nije uzimao od komšija, a odakle mu ajkula u ta doba o tome se samo nagadjalo... Al su ga svi volili... Pa onda je bio Erče.... Visok... Meni se činilo da se morao saginjati da prodje ispod tramvajskih žica....
Al sve je to u redu i tako je bilo, al ja oću nešto drugo da kažem... Gore, jedan sprat iznad nas bio je jedan ljepotan Marindvorski... Jedan Željko Katan... Željko je bio dobro stariji od mene... Jedno 6-7-8- godina.... Al momčina... Živio je sa mamom...Teta Regina... Neke žene su g-dje po tituli, a teta Regina je bila po rodjenju Gospodja... Imala je krasnu sijedu kosu, nepogrešivo složenu na glavi sa svakom dlakom na svom mjestu. I neku mirnoću u pokretima i očima, blagost prema djeci, pa i prema meni i sestri mi... Navratila bi ponekad do nas na kolač ili kaficu i divno joj je bilo slušat treperavi miran glas dok bi pričala nešto sa mojom mamom. Moj Tata je ponavljao priču uvijek, kako je Teta Regina bila Partizan... Kako se napatila kroz i u toku rata... I zato što je Partizan nije htjela da se zove Gdja Regina, nego Teta... I lijepo joj je to stajalo.... A Željko???? Ma nema.... Veseljak i osmjeh "ala mama"... Znatiželjan do boga i sa strašću za otkrivanjem novog... Uvijek nešto.... Haj prvo note i gitara...... Pa daj malo da učimo fotografiju... Kad se samo sjetim onih sati u potkrovlju ispod krova od crijepa gdje se grede tope od vrućine, a on mene uči u mraku kako se razvija film, i pravi fotografija.... E onda Željko narastao a ja još bio mali, i oženi se Željko.... Nadija sa fakulteta... Obadvoje su studirali Elektrotehniku, al Nadija je bila Zmaj od Bosne.... Nevjerovatna mlada žena, koja je na sve stizala čak i meni da daje instrukcije iz matematike, da nekako završim tu Gimnaziju, prokletu..... Puno se vremena provelo skupa, i puno puta sam skoro oplakao kad nas je Nadija ružila u remiju, u dugim ljetnim danima....
I onda su odselili negdje osamdesetih u Lenjinovu u bolji stan... Pa smo se rijedje vidjali...
I onda je krenuo rat pa smo se pogubili...
I onda nas je Željko našao prije par godina.... Pa koga ćeš tražit ako nećeš komšiju....
A onda ovaj prošli četvrtak, zazvoni telefon i poslije 4-5 rečenica ukočih se.... Nadija........ Prepoznah joj glas, i kroz telefon joj vidjoh milo lice i osmjeh... I reče mi da je ovdje u komšiluku došla da obidje kćer, jer je kćer dobila kćer, pa je sad Nadija baka... Pa da joj dam adresu da dodje da nas obidje i vidi....
I dodje Nadija poslije 400 KM vožnje da vidi svoje komšije.... I odsjedismo nekih 3-4 sata... I sve se izgubi, i rat, i nostalgija... Neki čudan plavičasti mir zavlada ovim domom, i svi mirisa potkrovlja i škripa dasaka, i odjekivanje stubišta, zalupaše u mojoj glavi... Teta Regina je bila sa nama garant iako je otišla prije mnogo godina na vječni počinak... Al bila je s nama garant i ko da sam je mogao vidjeti onako sićušnu, lijepu, sijedu i mirnu na onoj fotelji odmah do mog Ljutka..... Samo ljepota, blaženost i sreća... Od dobrih roditelja dobar porod... Troje djece... Jedno advokat, jedno, veterinar a jedno bogami Doktor.... Američki doktor... Pa se raduj djeci i njihovom uspjehu... Pa ova najstarija kojoj su dali ime Željka, dobila kćer i evo je ovdje blizu mene živi s mužem i kćerkom... Pa dala ime kćeri Elisa Katan Raley.... E vala baš neka je.... Zaslužilo je to časno prezime da se nastavi i da živi i širi ljepotu jedne kulture dalje u budućnost.... Istina Bog oči su uprte u Ognjena jer ipak je on taj punokrvni Katan... Bar po meni... Znam da mi Nadija ne bi to odobrila, al ja sam malo na svoju ruku.... A Nadija????? Ma ista..... Toliko vremena se nismo vidjeli, niti razgovarali, a sad vidiš da i nema promjene.... Mirnoća blagost, zadovoljstvo.... Majčinska briga i toplota... Iako je uzela sina jedinca od Teta Regine, siguran sam da bi i Teta Regina bila sretna da vidi dokle dodje moj meni najdraži komšija i Familija Katan....

I tako jedan sasvim bezveze Četvrtak postade nešto kao sveti dan... Napuni mi baterije, i dade snage za narednih ne znam koliko... Bi mi žao kad ode Nadija, al šta ćeš... Sad živim za dan kad će moj Željko doći da obidje unuku, pa da vidim i njega... I da mu čujem onaj glas, dubok, šeretski a opet topao i čestit.... Jedan je Marin Dvor i jedan je M.Tita 3.....

" Pošto kuća, domaćine???"
"100.000"
"Ih, ma ne vrijedi tolko..."
"Pa kuća možda i ne vrijedi toliko, al komšiluk vrijedi garant i više...."

Davor Nenadić
2013-04-09  

Komentari na price
Komentari: Pošalji komentar
2017-06-30 - Aida Prohic Cicic
Divno!
Davore, ovo si prekrasno napisao, ma bas si me vratio u ona sretna vremena. Lijepo si moju mamu pohvalio, hvala to za to. Puno te pozdravlja Aida

2013-06-13 - Dudo
Svaka čast
Bravo Dačo

2013-06-12 - Dana Karačić
kometnar na tekst
Predivan, iskren i topal tekst koji kod svakoga pobudjuje nostalgiju za jednim predivnim zivotom u toj ulici, zgradi, sa komsijama, drustvom iz dvorista. Svaka cast i drago mi je da sam imala priliku procitati tekst! Zao mi je sto moj suprug nije vise medju nama, jer znam da bi mu bilo jako drago to procitati. Uzivao bi sigurno.
Pozdrav
Karačić Dana

 
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg

Pošalji priču

Stare i nove priče:
Pavle PAVLOVIĆ
Den Haag žurnalista
Cico Kabiljo
Beskućnik
Pavle PAVLOVIĆ
Raja bez raje
Pavle PAVLOVIĆ
Redukcija ćevapa
Pavle Pavlović
Rođendan sa Indexima
Pavle PAVLOVIĆ
Oštra nula
Pavle PAVLOVIĆ
Biti ili ne biti
Pavle PAVLOVIĆ
Vrijeme Grge Zlatopera
Pavle PAVLOVIĆ
Zelena polja



© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008