Aleja uzdaha
"Vilsonovo šetalište" zove se po 28. predsedniku SAD - Tomasu Vudrovu Vilsonu koji je 1917. godine objavio rat Njemačkoj, a time i naznačio kraj moćne Austro-Ugarske carevine. Međutim, da bi čudo slučajnosti bilo veće, ta ista Austrougarska je ovu ulicu napravila, uredila i pustila u promet početkom prošlog stoleća, nazvavši je "Kalajeva promenada" prema imenu svog diplomate, političara, ministra finansija i poglavara BiH Benjamina Kalaja. Nakon pada Austrougarske Kalajeva promenada dobija naziv Vilsonova promenada, odnosno Vislonovo setaliste. Ovaj naziv će od 1941-1945 biti preinačen u "Musolinijevo šetalište".
Naravno odmah po padu fasisticke ideologije posljednjeg imenitelja ovog setalista, ulica ce se jos jednom nazvati Vilsonovom. Iznova 1960. godine, ponovo se mijenja ime ovaj put u Omladinsko setaliste. Na koncu, po treci put, ova aleja postaje Vilsonovo setaliste.
Ono je oduvijek i uprkos svemu, sadržavalo samo koncentrat naših ljubavi - promašenih i onih večitih. Lipe su bujale i visoko narastale od naših emocija. Zato smo ih brojali i znamo da ima 480 pouzdanih ali diskretnih svedoka svih zagrljaja i poljubaca. Naše lipe, vršnjakinje prošlog stoleća, kao i mi stare, pa ih grad leči, ali su neuništive kao naše uspomene i besmrtne ljubavi.
Bilo kako bilo, ova promenada naziva kod Sarajlija nema ama bas nikakvo istorijsko znacenje. U najboljem slucaju ono je minimalno, na razini dobro informisanih gradjana. Ali, postoji zato ono drugo, maksimalno, znacenje ovog setalista - sentimentalno! Tu je, pokraj njihove Miljacke, kuda se pruza setaliste, u aleji lipa, u polusjeni gradskih svjetiljki, zaceto na hiljade ljubavi. Zakazano milijun sastanaka. Podjeljena milijarda poljubaca. A lipe su rasle od uzdaha i njeznih rijeci. Tako je to oduvjek bilo, pa su o ovom mjestu ljubavi pjesnici o tome nasiroko pripovijedali. Oko novo-starog naziva Vilsonovog setalista bez i jednog glasa protiv slozili su se babe i djede, mame i tate, sinovi i kceri sarajevske. Sentimentalno vezane generacije i generacije ovog grada nisu posegnule ni za kakvim stranackim, nacionalnim, vjerskim "prisvajanjem" Aleje Uzdaha.
To bi, ukratko, bilo nesto poput sluzbene biografije pomenute aleje iz koje bi se mogao napraviti sasvim dobar istorijski separat o sudbini Bosne i Hercegovine i njena glavnog grada.
(11.10.94)
Komentari na price
-
|
| |
 |
|
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg
Pošalji priču |
Stare i nove priče:
|
